tajski jezici (također dajski jezici i jezici tai-kadai), jezična porodica koja obuhvaća tridesetak jezika koji se govore u Indokini. Dijele se na tri grane: kam sui (govore se u južnoj Kini, npr. kam, mulam, sui, itd.), kadai (uglavnom u Vijetnamu, npr. gelao, li, laha, itd.) i tajski u užem smislu (ili thajski): tho, nung, jai, tajski ili sijamski, laoski, kuen, itd. Postoje različita mišljenja o dubinskim genetskim vezama tajskih jezika. Neki ih lingvisti dovode u vezu sa sinotibetskom porodicom, dok ih drugi povezuju s austronezijskim jezicima, pa se govori i o austro-tajskoj natporodici. U tipološkom su pogledu tajski jezici karakteristični za područje jugoistočne Azije. Imaju izolativnu strukturu, složene sustave tonskoga naglaska, numeričke imenske klasifikatore (riječi koje se obvezno upotrebljavaju kada se imenice broje), te temeljni poredak sintaktičkih kategorija S(ubjekt) V (glagol) O(bjekt).
